Organizator:
prof. dr. sc. Hana Mahmutefendić Lučin, dipl. ing. biol. i izv. prof. dr. sc. Gordana Blagojević Zagorac, dr. med., Katedra za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci
virtualni program na internetskim stranicama Medicinskoga fakulteta
Publika:
Opća populacija
Stanična kultura podrazumijeva uzgoj stanica u laboratorijski kontroliranim uvjetima. Prvi podaci vezani uz stanične kulture datiraju iz 19. stoljeća, no tehnologija održavanja staničnih kultura značajnije je napredovala tek sredinom 20. stoljeća. Priča o prvim ljudskim stanicama koje su se uspješno razmnožavale izvan organizma počinje 1951. godine, kada su u laboratoriju znanstvenika Georgea Geya uspješno uzgojene stanice karcinoma grlića maternice – besmrtne stanice HeLa. Već sljedeće su godine stanice HeLa imale revolucionarnu primjenu jer su uspješno pomogle stvaranju cjepiva protiv dječje paralize, a danas možemo reći da su pridonijele razumijevanju mehanizama nastanka karcinoma, razvoju kemoterapeutika, istraživanju infekcija, mapiranju gena, umjetnoj oplodnji, a čak su i poslane u svemir. Ipak, potakle su i mnoga etička pitanja, kao što je pravo na privatnost i pitanje vlasništva tkiva nakon njegova odstranjenja. Upravo su iz tih kontroverzi proizašli mnogi zakoni i smjernice, ali neka su pitanja još uvijek otvorena. Danas gotovo svaki laboratorij ima svoju kolekciju staničnih kultura, čiji su stanice HeLa gotovo obavezni dio. Pored toga, američka neprofitna organizacija ATCC (engl. American Type Culture Colection) pohranjuje i distribuira oko 4000 različitih staničnih linija životinjskog i ljudskog porijekla u laboratorije širom svijeta. One daju nemjerljiv doprinos razvoju znanosti i znanost bez njih ne bi postojala u obliku u kojem je danas poznajemo. Osim što znanstvenici na njima istražuju bazične procese (stanična dioba, kancerogeneza, membransko prometovanje, imunosni odgovor i slično), njihova je primjena neprocjenjiva u tkivnom inžinjerstvu, proizvodnji monoklonskih protutijela i ostalih bioloških produkata koji se rabe u terapijama, kao i mnogih cjepiva što svakodnevno spašava nemjerljiv broj života. Ipak, kad god koristimo stanične linije za vlastito istraživanje, ili kada primjenjujemo spoznaje i proizvode dobivene zahvaljujući njima, trebamo se sjetiti besmrtne Henriette Lacks i poštovati sve što smo naučili iz njezine priče i priče o njezinim stanicama.
Kratak životopis
Hana Mahmutefendić Lučin (Sarajevo, 1974.) redovita je profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, gdje sudjeluje kao voditeljica ili suradnica na više kolegija iz područja imunologije, fiziologije i patofiziologije. Osnovnu i srednju školu završila je u Rijeci. Godine 1992. upisala je studij molekularne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirala 1997. godine. Od 1998. godine volontirala je na Zavodu za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a 2000. ondje se zaposlila kao znanstvena novakinja. Magistarski je rad obranila 2003. godine, a doktorsku disertaciju 2007. godine. Objavila je 20 znanstvenih radova u međunarodno priznatim časopisima. Usavršavala se na Institutu za istraživanje raka (DKFZ) u Heidelbergu (Republika Njemačka). Sudjelovala je kao voditeljica ili suradnica na više nacionalnih i međunarodnih projekata. Trenutno je voditeljica dvaju projekata iz područja učinka citomegalovirusne infekcije na fiziologiju stanice.
Gordana Blagojević Zagorac rođena je 1977. godine u Rijeci, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci diplomirala je 2002. godine te stekla zvanje doktora medicine. Od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za fiziologiju, patofiziologiju i imunologiju Medicinskoga fakulteta u Rijeci, najprije na mjestu znanstvenog novaka – asistenta, a danas na mjestu izvanrednoga profesora, gdje sudjeluje kako voditeljica ili suradnica na više kolegija iz područja imunologije, fiziologije i patofiziologije. Od početka se svoga znanstvenoistraživačkog puta bavi staničnom fiziologijom i virologijom. Njezina je doktorska disertacija izrađena upravo na stanicama HeLa, na kojima je proučavala endocitozu i sortiranje HLA molekula unutar endosomalnog sustava stanica. Posljednjih je godina u središtu njezina znanstvenoga zanimanja istraživanje malih Arf GTPaza i na njihova uloga u patogenezi citomegalovirusne infekcije. Bila je suradnica na brojnim domaćim i međunarodnim projektima, a danas je voditeljica triju nacionalnih projekata. Autorica je i/ili suautorica dvadeset i jednoga znanstvenog rada.
