Datum/Vrijeme
6 svibnja, 2022
6:00 pm - 7:00 pm

Organizira:
Dječja kuća

Kategorije


Kemija je vrlo stara znanost. Možda i najstarija od svih. Još od pamtivijeka, odnosno pojave prvog Homo Sapiensa, različite su civilizacije razvijale i primjenjivale brojne tehnologije koje će, puno godina kasnije, tvoriti osnovu za sva područja kemije. Od samog je početka čovjek otkrivao vatru, izdvajao metale iz ruda, stvarao keramiku i druge napredne materijale, fermentirao vino i pivo, ekstrahirao kemikalije iz biljaka za lijekove, parfeme i ukrasne mirise, pretvarao masnoću u sapun, proizvodio staklo i legure poput bronce itd. Konceptualna sposobnost ljudi za prikupljanjem, miješanjem i pohranjivanjem tvari kako bi se poboljšala određena tehnologija i/ili društvena praksa predstavlja jednu od ključnih točaka u razvoju kompleksnih ljudskih spoznaja i kognitivnih mogućnosti. Štoviše, prethodnica kemije, alkemija, iako neuspješna u objašnjenju prirode tvari i njezinih pretvorbi, koristeći je eksperimente i bilježeći rezultate postavila temelje za modernu kemijsku znanost kakvu i danas poznajemo. 

Kroz povijest čovječanstva pa sve do danas kemijska je znanost iznjedrila brojne ugledne znanstvenike koji su ostvarili trajne doprinose i utrli put suvremenoj kemiji, bez koje ne možemo i o kojoj smo toliko ovisni. Imena poput Roberta Boyla, Antoinea Lavoisiera, Johna Daltona, Amedeoa Avogadra, Michaela Faradaya, Humphrya Davya, Friedricha Wöhlera, Alfreda Nobela, Dmitria Mendeleeva, Ernesta Rutherforda, Gilberta Lewisa, Jamesa Watsona i Francisa Cricka, Linusa Paulinga, Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga te mnogih drugih, urezani su u pamćenje svakog kemičara. O njima treba govoriti, a njihova otkrića spoznati, razumjeti i slaviti te smjestiti u kontekst vremena u kojem su nastali. To su naši velikani, a na njihovim ramenima još uvijek stojimo. 

Tko je najvažniji i najutjecajniji kemičar svih vremena, neodgovoreno je pitanje. Na njega je, zapravo, i nemoguće dati jedan odgovor. I dobro je da je tako. U kontekstu toga odabrati jednog velikana te njemu ili njoj posvetiti ovo predavanje također je nezahvalna odluka, gotovo pa podjednako nemoguća. Ipak, o čijim će krhkim „ramenima“ biti riječ na ovom predavanju – dođite saznati!

Robert Vianello rođen je 1977. godine u Rijeci. Po završetku Osnovne škole Ivana Zajca te Prve sušačke hrvatske gimnazije 1996. godine upisuje studij kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, koji završava 2000. godine. Iste godine zapošljava se na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, gdje i danas radi kao voditelj Laboratorija za računalni dizajn i sintezu funkcionalnih materijala. Doktorat prirodnih znanosti stekao je 2003. godine na Sveučilištu u Zagrebu.

U svojem znanstvenom radu bavi se računalnom kemijom s ciljem predviđanja novih molekula poboljšanih svojstava, interpretacije kemijske reaktivnosti te razumijevanja enzimskih reakcija s posebnim naglaskom na biološke sustave u mozgu povezane s nastankom i razvojem neurodegenerativnih oboljenja. Objavio je više od 120 znanstvenih radova te održao brojna pozvana predavanja na međunarodnim konferencijama. Voditelj je nekoliko istraživačkih i komercijalnih projekata te mentor pri izradi doktorskih disertacija.

Za svoj znanstveni rad primio je nekoliko nagrada, među kojima su dvije Državne nagrade za znanost (2016., 2005.), Nagrada „Leopold Ružička“ Hrvatskoga kemijskog društva (2006.), Nagrada Zaklade Branimir Jernej (2017.) te Godišnja nagrada Grada Rijeke (2004.), a bio je i stipendist Grada Rijeke neprekidno od 1993. do 2000. godine. Valja istaknuti da je 2010. godinu primio međunarodnu nagradu Centra za primijenjenu kvantnu mehaniku u Parizu „Perspektivni znanstvenik“. Vrlo je aktivan u popularizaciji znanosti te mu je ovo četvrti nastup na Festivalu znanosti u Rijeci.