Mineralna prašina, jedan od najrasprostranjenijih tipova aerosola, iznimno je važan čimbenik u procjenama klimatskih promjena; ona utječe na atmosfersko zračenje, formiranje oblaka, a pri
taloženju donosi mikronutrijente kako kopnenim, tako i oceanskim ekosustavima. Saharska je pustinja jedan od glavnih globalnih izvora prašine koja atmosferskim transportom ima utjecaj na
Sredozemlje, uključujući i Jadran. Taloženje mineralne prašine u atmosferi igra važnu ulogu u opskrbi mora hranjivim tvarima. Mjerenja vezana za emisiju, transport i depoziciju prašine vrlo su rijetka zbog velikih područja pustinja i oceana, pa su satelitska mjerenja najzastupljeniji izvor informacija. Međutim, ona su često nedostupna zbog naoblake ili visokog sadržaja vodene pare u atmosferi te su simulacije numeričkim modelima izuzetno koristan alat u razumijevanju procesa vezanih u mineralni aerosol. Radi stvaranja klimatskih baza podataka rezultati numeričkih modela dodatno se korigiraju dostupnim mjerenjima. Tako dobivene baze nazivaju se renalize, od kojih je jedna korištena i za prvu klimatološku analizu depozicije pustinjske prašine u Jadransko more, što je i jedna od središnjih tema ovog izlaganja. Također, dotaknut ćemo se i fenomena odziva morskoga biološkog sustava na depoziciju prašine, a bit će predstavljena i zanimljiva analiza ekstremnog donosa prašine iz područja isušenog Aralskog mora, koji se dogodio tijekom karantene 2020. godine.
Boris Mifka, Maja Telišman Prtenjak, Darko Mekterović, Irena Ciglenečki, Milan Čanković, Ivna Kavre Piltaver, Josipa Kuzmić, Sarah Mateša, Marijan Marciuš
Boris Mifka
riječki je meteorolog. Titulu diplomiranog inženjera fizike stekao je 2011. godine na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu temom „Vremenska analiza katastrofalnog šumskog požara na otoku Braču od 14. do 17. srpnja 2011.”, u kojem je ustanovljena veza niske mlazne struje i ekstremno brzog širenja požara. Od 2013. radi na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo, gdje se počeo baviti tematikom kvalitete zraka. Također, asistent je Fakulteta za fiziku Sveučilišta u Rijeci i pohađa Poslijediplomski doktorski studij fizike – smjer geofizika na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u okviru kojega radi na tezi vezanoj za transport pustinjske prašine nad područje Jadrana. Kao stipendist NSF-a 2017. godine boravio je na usavršavanju na institutu National Center for Atmospheric Research u Coloradu, SAD. Sudjeluje na brojnim međunarodnim projektima i radionicama modeliranja atmosfere.