Potresi su iznenadne i teško predvidljive prirodne pojave koje izazivaju katastrofalne posljedice opasne po život, nanose velike ljudske žrtve i ogromnu materijalnu štetu. Budući da prirodne katastrofe poput potresa narušavaju funkcioniranje pojedinaca i zajednica do te mjere da se s njima nije moguće nositi uobičajenim resursima i sposobnostima suočavanja, one izazivaju kriznu situaciju, situaciju u kojoj je potrebno donositi odluke i prilagođavati osobno i društveno funkcioniranje tako da ono ima što bolje ishode. Svaka kriza donosi opasnosti od poremećaja i patnje, ali i prilike za nove, poboljšane načine funkcioniranja. Potresi koji su pogodili pojedine dijelove Hrvatske 2020. godine javili su se u kontekstu već postojeće epidemiološke krize izazvane opasnošću od bolesti COVID-19. U ovom će izlaganju biti prikazano kako su te dvije krizne situacije pogodile odgojno-obrazovne radnike u Hrvatskoj koji su trebali poučavati u još neviđenim životnim i radnim uvjetima. Kakve su bile stresne reakcije nastavnika, kako su potresi pogodili njih osobno, a kako njihove škole, jesu li i kako potresi utjecali na njihovu motivaciju i zadovoljstvo pozivom, na ravnotežu osobnog i radnog života te njihovu opću psihičku dobrobit?
Odgovore na ova pitanja proučavala je istraživačka skupina od 19 znanstvenica i znanstvenika s četiri hrvatska sveučilišta i dva javna znanstvena instituta u projektu EWAchange, koji je predvodio Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Cilj je projekta EWAchange bio ispitati učinke pandemije i potresa na sustav odgoja i obrazovanja iz perspektive učenika, nastavnika i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika i ravnatelja. U ovom će izlaganju biti prikazani odgovori na to kako su potresi djelovali na psihičku dobrobit i profesionalno funkcioniranje preko 1400 učitelja i nastavnika iz 52 osnovne i srednje škole pogođene potresima u Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji te u Zagrebu.
Dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić
redovita je profesorica u trajnom zvanju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnica je Katedre za razvojnu psihologiju i nositeljica više kolegija iz područja psihologije na svim razinama visokoškolskog obrazovanja. Vodila je znanstvene projekte te bila suradnica u niz domaćih i međunarodnih projekata te ljetnih škola studenata psihologije. Bila je predsjednicom i/ili članicom organizacijskoga i programskog odbora većeg broja domaćih i međunarodnih znanstvenih konferencija.
Objavila je velik broj znanstvenih i stručnih radova i poglavlja te uredila nekoliko knjiga iz razvojne psihologije, traumatske psihologije, psihologije roditeljstva, vršnjačkog zlostavljanja, nezadovoljstva slikom tijela i utjecaja medija na djecu i mlade. Mentorirala je više od šezdeset obranjenih diplomskih, specijalističkih i doktorskih radova iz psihologije i bila sumentor i u drugim znanstvenim disciplinama. Dobitnica je većeg broja nagrada, od kojih su posljednje državna godišnja Nagrada Ivan Filipović za promicanje pedagoške teorije i prakse u kategoriji znanosti (2015) i Psihologijska nagrada Ramiro Bujas za osobito vrijedno ostvarenje na društvenoj afirmaciji psihologije (2021), koju joj je dodijelilo Hrvatsko psihološko društvo. Članica je većeg broja stručnih društava i hrvatska predstavnica u Board of Scientific Affairs European Federation of Psychological Associations (EFPA).
Redovito sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim konferencijama, a u medijima popularizira i komentira teme iz psihologije. Ponosna je majka jednog srednjoškolca i jednog studenta.