Istraživanja laboratorija većinom su vezena uz osnovne probleme u fizici i traženje odgovora na pitanja o sastavu Svemira, npr. ona vezana uz tamnu tvar ili tamnu energiju. U tu svrhu razvijamo inovativne senzore i tehnike iz područja interferometrije i optičkih rezonatora. Optičke rezonatore koristimo i u kontekstu optomehanike kako bismo nanometarske mehaničke objekte ohladili u njihovo osnovno kvantno stanje i tako proučavali ograničenja kvantne fizike. Djelatnici laboratorija sudjeluju na međunarodnom projektu g-2 (Fermilab), kojem je cilj precizno izmjeriti anomalni magnetski moment muona. Zadnjih su godina, do njegova zaključka, sudjelovali i u projektu CAST (CERN), koji prati Sunce sa svrhom opažanja hipotetiziranih čestica, aksiona. U sklopu ovog razgledavanja pokazat ćemo vam i pokus iz interferometrije. 

Marin Karuza završio je srednjoškolsko obrazovanje u Rijeci, nakon kojega je upisao studij fizike na Sveučilištu u Trstu, gdje je završio diplomski te 2007. godine i doktorski studij. Na poslijedoktorskom usavršavanju bio je stipendist Talijanskoga nacionalnog instituta za nuklearnu fiziku (Istituto Nazionale di Fisica Nucleare) te Sveučilišta u Camerinu, Italija. Nakon poslijedoktorskog usavršavanja zapošljava se na Odjelu za fiziku i u Centru za mikro- i nanoznanosti i tehnologije Sveučilišta u Rijeci, gdje uspostavlja Laboratorij za kvantnu i nelinearnu optiku, te surađuje na uspostavi Znanstvenog centra izvrsnosti za napredne materijale i senzore kao član istraživačke jedinice za fotoniku i kvantnu optiku. Sudjeluje u radu međunarodnih kolaboracija u najvećim svjetskim laboratorijima za čestičnu fiziku, kao što su Cern Axion Solar Telescope CAST u CERN-u (Ženeva, Švicarska), te Muon g-2 u Fermilabu (Batavia, IL, SAD). Prema bazi Web of Science autor je 63 publikacije koje su citirane 3239 puta.