Porfirini su makrociklički spojevi, kojima se veliki prstenovi molekula sastoje od četiri manja, međusobno povezana prstena – pirola. To su aromatski organski spojevi, a zbog velikog broja konjugiranih dvostrukih veza između ugljikovih atoma unutar prstena porfirini su najčešće izrazito ljubičaste ili purpurne boje, pa su prema tome i dobili ime (grč. porphura – purpurna boja). Porfirini se često nazivaju i bojama ili pigmentima važnim za život jer su poznati brojni prirodni spojevi s porfirinskim strukturama koji sudjeluju u važnim biološkim procesima. Neki od najpoznatijih su transport kisika (hem) i fotosinteza (klorofil). Porfirini se mogu, dakle, izolirati iz prirodnih materijala (npr. iz krvi i zelenih dijelova biljaka), ali se mogu i sintetizirati u laboratoriju. Potpuno sintetski i polusintetski porfirini (oni dobiveni modifikacijama porfirina iz prirodnih izvora) imaju različite primjene u biologiji, medicini, te kao novi materijali (za solarne ćelije, katalizatore i sl.). U našem se laboratoriju bavimo sintezom porfirina za primjene u fotodinamičkoj terapiji (skraćeno PDT). Fotodinamička se terapija temelji na bojama kao što su porfirini i slične molekule, koje mogu apsorbirati vidljivu svjetlost, i tu energiju prenijeti na molekule kisika u okruženju. Na taj način nastaju reaktivne kisikove vrste, od kojih je najvažniji tzv. singletni kisik, a njihova visoka reaktivnost omogućava uništavanje različitih patogenih mikroba i tumorskih stanica. Na radionici ćemo pokušati objasniti ove pojmove te pokazati kako sintetiziramo porfirine, kako ih pročišćavamo kromatografijom, njihovu fluorescenciju, lampe kojima ih ‘aktiviramo’ za PDT, i još puno toga. Vrlo rado ćemo odgovoriti i na sva vaša pitanja.

Nela Malatesti redovita je profesorica na Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova u Rijeci, gdje drži nastavu iz organske kemije i baviti se istraživanjem novih spojeva za fotodinamičku terapiju, među kojima su joj najdraži porfirini. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i stekla naziv profesor biologije i kemije. Doktorirala je na Sveučilištu u Velikoj Britaniji (University of Hull) na području organske kemije, a na istom se sveučilištu kao poslijedoktorand bavila sintezom novih fotosenzibilizatora za fotodinamičku terapiju raka.

Martina Mušković diplomirala je na Odjelu za biotehnologiju 2017. i studentica je treće godine doktorskog studija Medicinska kemija Fakulteta biotehnologije i razvoja lijekova Sveučilišta u Rijeci. Asistentica je na kolegijima Organska kemija i Primjena svjetla u medicinskoj kemiji. Njezin se doktorski rad temelji na sintezi, karakterizaciji i biološkim ispitivanjima amfipatskih porfirina za upotrebu u fotodinamičkoj terapiji raka. Uz doktorski rad i nastavu voli se baviti popularizacijom znanosti, gdje svoju ljubav prema znanosti i istraživanju može prenijeti na mlađe uzraste i ostale zainteresirane.