Mala radionica infracrvene spektroskopije (ususret Međunarodnom danu svjetlosti)

Organska spektroskopija obuhvaća nekoliko različitih spektroskopskih tehnika koje se koriste za identifikaciju i karakterizaciju organskih spojeva, stoga je iznimno važan alat u područjima kao što su medicinska kemija, forenzika, znanosti o materijalima i okolišu. Organska spektroskopija temelji se na interakciji tvari i elektromagnetskog (EM) zračenja, a infracrvena (IR) spektroskopija se još naziva i vibracijskom jer infracrveni dio EM spektra odgovara energijama istezanja i savijanja veza u organskim molekulama. Stoga nam ova tehnika pruža korisne informacije o funkcionalnim skupinama koje su prisutne u organskim spojevima koje želimo analizirati. Pomoću IR spektroskopije možemo dokazati primjerice, prisutnost alkohola, amina, karboksilne kiseline i drugih važnih funkcionalnih skupina. Zbog toga je ova tehnika izuzetno važna u otkrivanju novih lijekova i potvrdi kvalitete postojećih lijekova u njihovoj proizvodnji. U našoj radionici koristit ćemo metodu ATR (skraćeno od engl. Attenuated total reflectance) IR spektroskopije za usporedbu strukture aspirina kao produkta esterifikacije i salicilne kiseline (IUPAC: 2-hidroksibenzojeva kiselina) kao početnog reagensa. Čisti aspirin (IUPAC: 2-acetiloksibenzojeva kiselina) usporedit ćemo i s komercijalnim lijekom, a analizirat ćemo strukture i još nekih poznatih komercijalnih analgetika kao što su paracetamol (IUPAC: N-(4-hidroksifenil)acetamid) i ibuprofen (IUPAC: 2-[4-(2-metilpropil)fenil]propanska kiselina). Radionica traje 30 minuta + pitanja/diskusija i namijenjena je učenicama i učenicima srednjih škola. Organizirane grupe (najviše do sedam osoba u grupi) potrebno je najaviti. 

Nela Malatesti je diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu kao profesor biologije i kemije. Doktorirala je na Sveučilištu u Velikoj Britaniji (University of Hull) na području organske kemije, a nakon toga se na istom sveučilištu bavila sintezom novih fotosenzibilizatora za fotodinamičku terapiju raka kao postdoktorand. Trenutno je redovita profesorica na Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova u Rijeci, gdje drži nastavu iz organske kemije i nastavlja se baviti istraživanjem novih spojeva za fotodinamičku terapiju, među kojima su joj najdraži porfirini.

Martina Mušković diplomirala je na Odjelu za biotehnologiju te je u veljači 2025. doktorirala na Fakultetu biotehnologije i razvoja lijekova. Asistentica je na kolegijima Organska kemija i Primjena svjetla u medicinskoj kemiji. Doktorski joj se rad temelji na sintezi, karakterizaciji i biološkim ispitivanjima amfipatskih porfirina za upotrebu u fotodinamičkoj terapiji raka. Uz doktorski rad i nastavu voli se baviti popularizacijom znanosti gdje svoju ljubav prema znanosti i istraživanju može prenijeti na mlađe uzraste kao i na sve zainteresirane.