Mineralna prašina, jedan od najrasprostranjenijih tipova aerosola, iznimno je važan čimbenik u procjenama klimatskih promjena; utječe na atmosfersko zračenje, formiranje oblaka, a pri taloženju donosi mikronutrijente kopnenim i oceanskim ekosustavima. Saharska je pustinja jedan od glavnih globalnih izvora prašine koja atmosferskim transportom ima utjecaj na Sredozemlje. Taloženje mineralne prašine u atmosferi igra važnu ulogu u opskrbi mora hranjivim tvarima. Prizemna mjerenja vezana za emisiju, transport i depoziciju prašine vrlo su rijetka, pa su satelitska mjerenja najzastupljeniji izvor informacija. No, ona su često nedostupna zbog naoblake ili visokog sadržaja vodene pare u atmosferi. Simulacije numeričkim modelima izuzetno su koristan alat u razumijevanju procesa vezanih uz mineralni aerosol. Rezultati numeričkih modela korigiraju se dostupnim mjerenjima. Takve se baze nazivaju reanalize i korištene su za prvu klimatološku analizu depozicije pustinjske prašine u Jadransko more. Dotaknut ćemo se i fenomena odziva morskoga biološkog sustava na depoziciju prašine, a bit će predstavljena i zanimljiva analiza ekstremnog donosa prašine iz područja isušenog Aralskog mora, koji se dogodio tijekom karantene 2020. godine. 

Boris Mifka riječki je meteorolog. Diplomirao je 2011. godine na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 2023. godine temom „Obilježja atmosfere tijekom transporta saharskog pijeska nad Jadranom“. Karijeru u struci započeo je 2013. na Nastavnom zavodu za javno zdravstvo u Rijeci, a trenutno radi kao viši asistent na Fakultetu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Kao stipendist NSF-a 2017. g. boravi na institutu National Center for Atmospheric Research u Coloradu (SAD). U svom se znanstvenom radu prvenstveno bavi numeričkim simulacijama atmosfere i istraživanju lebdećih čestica. Sudjeluje na brojnim međunarodnim projektima i radionicama modeliranja atmosfere.