Otvoreni dan, Tetragon

Datum/Vrijeme
3 svibnja, 2022
9:30 am - 6:00 pm

Organizira:
Kampus Trsat, Zgrada sveučilišnih odjela

Kategorije

• Otvoreni dan

ODJEL ZA BIOTEHNOLOGIJU, FAKULTET ZA MATEMATIKU, FAKULTET ZA FIZIKU, FAKULTET INFORMATIKE I DIGITALNIH TEHNOLOGIJA

 

Levitacija supravodiča u magnetskom polju (Demonstracijski pokus)

Supravodiči su materijali koji provode električnu struju pri čemu ne pokazuju električni otpor. To ih svojstvo čini vrlo atraktivnim jer je električni otpor uzrok gubitaka energije pri protjecanju struje. Iako imaju velik potencijal, njihova je primjena još uvijek rijetka. Naime, svi su poznati supravodiči supravodljivi samo na vrlo niskim temperaturama. Prvi otkriveni supravodič bila je živa, koju je potrebno ohladiti na temperaturu nižu od 4,15 K (-269 ºC). S vremenom su se razvijali materijali sa sve višim temperaturama prijelaza u supravodljivo stanje, a velika se prekretnica dogodila pojavom materijala koji su supravodljivi kada ih ohladimo tekućim dušikom. Jedan je takav i itrij-barij-bakar-oksid (YBCO- YBa2Cu3O7), čija je temperatura prijelaza na 92 K (-181 ºC ). Na njemu ćemo demonstrirati pojavu da supravodiči ohlađeni ispod temperature prijelaza odbijaju silnice magnetskog polja, pa mogu lebdjeti iznad magneta (Meissnerov učinak).

Daria Jardas

diplomirala je Inženjerstvo i fiziku materijala na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci 2019. godine. Asistentica je na Fakultetu za fiziku i u Centru za mikro- i nanoznanosti i tehnologije Sveučilišta u Rijeci. Njezino su područje istraživanja fotokatalitička svojstva poluvodičkih oksida. Slobodno vrijeme voli provoditi u prirodi, a amaterski se bavi i vinarstvom. 

 

Matematička potraga za tajnom

Voliš li potrage za blagom? Kroz ovu ćeš se potragu provozati vremeplovom kroz povijest šifriranja te ćeš, koristeći se različitim napravama, dešifrirati tragove i otkriti tajnu poruku!

Pogledaj me… ponavljam se!

Fraktali su fascinantne matematičke strukture koje je teško definirati, ali ih je vrlo često jednostavno konstruirati. U radionici ćemo upoznati neke poznate fraktalne strukture te ćemo istražiti kako one nastaju.

Zagrebi po površini!

U radionici ćemo istražiti pojam površine geometrijskog lika te osmišljavati i isprobavati različite strategije računanja površine neobičnih geometrijskih objekata.

Vedrana Mikulić Crnković

izvanredna je profesorica matematike na Fakultetu za matematiku Sveučilišta u Rijeci. Njezin je znanstveni interes u području kombinatorike i diskretne matematike te teorije kodiranja. Suradnica je na više znanstvenih projekata, objavila je 19 znanstvenih radova i aktivno sudjelovala na 15 međunarodnih znanstvenih skupova.

Uz znanstvenu i nastavnu aktivnost vrlo je aktivna u popularizaciji znanosti. Autorica je brojnih popularnih predavanja i radionica (više od 40 različitih aktivnosti), organizirala je niz popularizacijskih aktivnosti (Festival znanosti 2013-2020, Večeri matematike 2014-2020, Izložba Imaginary – čarobna matematika u Rijeci 2016, natjecanje Tetragon 2013-2020, Otvoreni dan Sveučilišnih odjela 2013-2020, natjecanje Društva matematičara i fizičara itd.), vodila je više projekata s ciljem popularizacije znanosti, matematike i matematičkih studija (Imaginary – čarobna matematika 2016, Imaginary – čarobne matematičke projekcije 2018, MathEscape – virtualni matematički bijeg room 2019, Matematički cirkus 2020, matematička izložba Taxi geometrija u Rijeci 2021 itd.) i aktivno je sudjelovala u mnogim aktivnostima i projektima koji za cilj imaju popularizaciju znanosti (Mini Makers Fair Trst, Science Picnic Trst, Maj mesec matematike u Beogradu, Europska noć istraživača Rijeka, International Day of Mathematics, projekt Imaginary instituta Mathematisches Forschungsinstitut Oberwolfach, Rijeka – EPK2020, ESOF2020 Science in the City Festival, projekt Budi++ Centra tehničke kulture Rijeka itd.). U 2020. godina dobila je nagradu The Elsevier Mathematical Sciences Sponsorship Fund 2020 za dizajn i provedbu popularizacijskih i edukativnih aktivnosti. Dobitnica je Državne nagrade za znanost (u kategoriji popularizacije za znanost) za 2020. godinu.

Aktivna je i u stručnom radu te je održala više stručnih predavanja za nastavnike, objavila je sedam stručnih radova, organizirala nekoliko stručnih skupova (Riječki matematički susreti), izlagala na više stručnih skupova i sudjelovala u stručnim projektima (ESF projekti STEMp i OPTILIFE, Eramsus+ projekt InAMath i RAPIDE, HORIZONT2020 projekt YUFERING). Od rujna 2020. voditeljica je Erasmus+ projekta (Ključna aktivnost 2 – Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse): InAMath (Interdisciplinary Approach to Mathematical Education).

Bojan Crnković

zaposlen je kao izvanredni profesor na Fakultetu za matematiku Sveučilišta u Rijeci. Autor je 17 znanstvenih članaka iz područja primijenjene matematike. Izlagao je na brojnim znanstvenim konferencijama te je sudjelovao u provedbi više znanstvenih i stručnih projekata. Autor je brojnih predavanja i radionica koji za cilj imaju popularizaciju matematike te je sudjelovao u osmišljavanju i izvedbi većeg broja popularizacijskih projekata Fakulteta za matematiku Sveučilišta u Rijeci. 

Ivona Traunkar

viša je asistentica na Fakultetu za matematiku Sveučilišta u Rijeci. Područje je njezina znanstvenog istraživanja diskretna matematike. Autorica je jednoga znanstvenog članak, izlagala je na dva međunarodna znanstvena skupa. Nadalje, autorica je brojnih predavanja i radionica s ciljem popularizacije znanosti te je sudjelovala u osmišljavanju i izvedbi većeg broja popularizacijskih projekata na Fakulteta za matematiku Sveučilišta u Rijeci.

Sportski život uz AI

Umjetna inteligencija znanstvena je disciplina koja se bavi izgradnjom računalnih sustava koji pokazuju neki oblik inteligencije, tj. rade poslove koji bi zahtijevali inteligenciju kada bi ih obavljali ljudi. Percepcija i sposobnost pretvaranja sirovih senzorskih podataka (npr. slika, videa) u korisne informacije i razvoj algoritama koji će omogućiti računalu da „vidi“ jedan je oblik inteligentnog ponašanja kojim se bavi grana umjetne inteligencije koja se zove računalni vid.

Umjetna inteligencija i računalni vid kontinuirano se infiltriraju u naše živote i postaju dio naše svakidašnjice iako često toga nismo svjesni. Već je uobičajeno koristiti se pametnim satovima i mobitelima prilikom obavljanja rekreativnih ili sportskih aktivnosti kako bi se brojili koraci ili mjerile performanse. Sve je popularnije korištenje akcijskih ili GoPro kamera za snimanje sportskih scena, pa se eksponencijalno povećava i količina snimljenog multimedijalnog materijala koji se može iskoristiti za razvoj „pametnih“ modela za interpretaciju slikovnih sadržaja.

U prezentaciji će biti predstavljane metode računalnog vida koje na temelju informacija izlučenih iz slika omogućuju razvoj modela za automatsku detekciju sportaša, praćenje i lokalizaciju sportaša u videu te raspoznavanje njegovih aktivnosti. 

Automatska analiza slikovnih sadržaja zanimljiva je kako profesionalnim sportašima, trenerima i terapeutima, tako i mladim sportašima i rekreativcima jer može bez potrebe za velikim financijskim sredstvima omogućiti učinkovitiju analizu performansi, praćenje kondicije i napretka te poboljšanje performansi sportaša.

Marina Ivašić-Kos

izvanredna je profesorica i dekanica Fakulteta za informatiku i digitalne tehnologije te voditeljica Laboratorija za računalni vid, virtualnu i proširenu stvarnost AIRI Centra Sveučilišta u Rijeci. Doktorirala je računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu 2012. godine.

Sudjelovala je na više poslovnih i istraživačkih projekata, kao i nekoliko projekata ICT COST, Erasmus+ i EU-HKO. Vodila je nacionalni istraživački projekt Hrvatske zaklade za znanost koji se bavi automatskim raspoznavanjem aktivnosti sportaša i sudjelovala na projektu Hrvatske zaklade za znanost za nadzor ponašanja grupa ljudi. Vodi projekt koji financira Sveučilište u Rijeci i nacionalni projekt za razvoj karijere mladih doktora znanosti.

Njezini istraživački interesi uključuju umjetnu inteligenciju, računalni vid, predstavljanje znanja i meko računarstvo. O svojim je istraživanjima izlagala na brojnim konferencijama i objavljivala u nizu relevantnih časopisa. Članica je tematskog odbora časopisa MDPI Journal of Imaging i Frontiers in Sports and Active Living, panela HRZZ-a za projekte znanstvene suradnje, većeg broja tehničkih povjerenstava međunarodnih znanstvenih konferencija te recenzentica velikog broja međunarodnih konferencija i utjecajnih znanstvenih časopisa.

 

Život pod mikroskopom

Većina znanstvenika u potrazi je za drugim svemirima. No neki su ih već pronašli – treba samo pogledati kroz mikroskop i eto nas u posve drugom svijetu! Život je prilično zanimljiv, a na mikroskopskoj skali može biti lijep, čudan, intrigantan, pa čak i zastrašujuć. Prošlo je više od 350 godina otkako je Anton van Leeuwenhoek proučavao bakterije pod jednim od prvih svjetlosnih mikroskopa. Opčinjenost promatranja kako se život odvija na mikroskali nikada nije izblijedjela. Za razliku od konvencionalne svjetlosne mikroskopije elektronski mikroskopi omogućuju nam uvid u finu strukturu mikronskih i submikronskih čestica. Na predavanju ćemo kroz leće pretražnoga elektronskog mikroskopa zaviriti u mikrosvijet koji nas okružuje.

Ivna Kavre Piltaver

rođena je u Rijeci, gdje je završila osnovnu i srednju školu na talijanskom jeziku. Nakon završenog studija fizike i matematike na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci upisala je doktorski studij na Fakultetu za matematiku i fiziku Sveučilišta u Ljubljani, gdje je doktorirala 2014. godine. Tijekom i nakon doktorskog studija usavršavala se i sudjelovala na raznim seminarima i konferencijama diljem Europe. Trenutno je zaposlena na Sveučilištu u Rijeci na Fakultetu za fiziku i Centru za mikro- i nanoznanosti i tehnologije kao docent. Znanstvena istraživanja obavlja u Centru za mikro- i nanoznanosti i tehnologije pretežno u Laboratoriju za pretražnu elektronsku mikroskopiju. Uz znanstveni rad sudjeluje u sveučilišnoj nastavi i na području popularizacije fizike.

Krv – tekućina života  

Ljudska je krv tekućina ključna za život. Jedna je od najvažnijih funkcija krvi prenositi kisik i hranjive tvari u sve dijelove tijela. No je li to jedina funkcija krvi? Krv se sastoji od nekoliko komponenti, tekućeg dijela (plazma) i stanica. Različiti su tipovi stanica u krvi eritrociti (crvene krvne stanice), leukociti (bijele krvne stanice) i trombociti (krvne pločice). Gotovo jednu četvrtinu stanica u našem tijelu čine eritrociti koji prenose kisik i daju crvenu boju krvi. Za razliku od ljudske krvi u nekih životinja krv može biti plava, zelena ili ljubičasta. Leukociti predstavljaju obrambeni sustav našeg tijela i brane ga od bakterija i virusa. Trombociti su potpuno drugačije stanice i odgovorne su za zgrušavanje krvi u slučaju ozljeda i krvarenja. Krv nastaje u koštanoj srži, međutim, tijekom embrionalnog razvoja organizma mjesto nastanka krvi se mijenja. U kontroli stvaranja krvi sudjeluju drugi organi, poput bubrega i jetre, proizvodeći specifične molekule koje daju upute koštanoj srži za proizvodnju određenih tipova stanica. U ovoj ćemo prezentaciji saznati može li se krv proizvesti u laboratoriju, zašto je krv u određenim slučajevima jedini lijek, zašto se koristi u regeneraciji tkiva. Dodatni će fokus biti na najmanje komponente krvi, trombocite, te njihovu doprinosu kardiovaskularnim bolestima, vodećem uzroku smrtnosti u Hrvatskoj, a odgovorit ćemo i na pitanja što znače „rijetka“ i „gusta“ krv te kako infekcija koronavirusom utječe na krv.

Dr. sc. Antonija Jurak Begonja

diplomirala je 2000. godine medicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade te je dvostruka stipendistica CEEPUS-a za studijski boravak na Institutu kliničke kemije Sveučilišta u Pečuhu (Mađarska) te na Farmaceutskom fakultetu Hradec Kralove Karlova sveučilišta (Češka). Doktorirala je 2007 na Institutu kliničke biokemije i patobiokemije Sveučilišta u Wuerzburgu (Njemačka), a poslijedoktorsko usavršavanje provela je na Brigham&Women’s Hospital Harvard Medical School (Boston, SAD). Od 2013. godine je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, gdje je uspostavila laboratorij za bazična istraživanja u hematologiji. Do sada je objavila 25 znanstvenih radova u časopisima s visokim čimbenikom odjeka. Voditeljica je na mnogim međunarodnim, hrvatskim i sveučilišnim projektima, a članica je Međunarodnog društva za hemostastazu i trombozu (ISTH), Američkog društva za hematologiju (ASH) te Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju (HDBMB). 

Slučajna otkrića u kemiji

Mnoga su se velika i važna otkrića u znanosti, pa tako i u kemiji, dogodila posve slučajno, najčešće kao rezultat nepažnje ili pogreške istraživača. Slučajno su otkrivena gotovo sva danas poznata umjetna sladila, ali i tvari koje su nekim ljudima gorke, a drugima bez okusa. Koja je veza između vulkanizacije gume i liječenja alkoholizma? U kakvoj su vezi otkrića pojedinih lijekova i pojedinih psihoaktivnih tvari? Koju je ulogu u svemu tome imala slučajnost i što kao društvo možemo učiniti da slučajnih otkrića bude što je moguće više, neke su od tema o kojima će biti riječi u ovome predavanju.

Doc. dr. sc. Tomislav Portada

kemičar je zaposlen na Institutu Ruđer Bošković. Školovao se na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1998. diplomirao, a 2004. doktorirao kemiju. Bavi se znanstvenim istraživanjima u području sintetske organske kemije, stručnim aktivnostima u području hrvatskoga kemijskog nazivlja, nastavom kemije na više kolegija na Sveučilištima u Zagrebu i Rijeci, radom s darovitim učenicima i studentima te popularizacijom znanosti. Pokretač je i voditelj edukativno-popularizacijskog projekta Kemijsko-inženjerske radionice HDKI-ja. Dobitnik je državne Nagrade Ivan Filipović za znanstveni i stručni rad u 2019. godini.

Izrada lijekova pomoću superračunala

Bilo bi nam drago da tijekom dana Otvorenih vrata našega fakulteta odgovorimo na sva vaša pitanja o biokemiji bolesti, o djelovanju lijekova ili pokažemo rezultate naših istraživanja. Mi superračunalo na Sveučilištu u Rijeci upotrebljavamo kao molekularni mikroskop tako da kombiniramo biokemiju, matematiku, fiziku, informatiku, biologiju i farmakologiju. Pokazat ćemo kako nastaje život u stanici, kada se molekule u stanicama slažu u molekularne mašine; kako pravimo lijekove koji kontroliraju zdravu funkciju naših gena te kako se čuva zdravlje naših gena. Pokazat ćemo i kako skupljanje ljepljivoga proteinskog otpada u mozgu uzrokuje Alzheimerovu bolest te zašto lijekovi za Alzheimerovu bolest „ne rade“. Također, naučit ćemo kako radi superračunalo te kako rade velike i male farmaceutske kompanije. Predstavit ćemo moguću budućnost molekularne medicine. Sve slike, dodatne informacije i našu adresu možete naći na poveznici https://svedruziclab.github.io/principal-investigator.html.

Željko Svedružić

doktorirao je biokemiju na Oklahoma State University, SAD, nakon čega je upisao poslijedoktorat na University of California Santa Barbara, SAD. Boravio je kao viši znanstvenik na Washington State University, KU Leuven, Belgija, i Eli Lilly, UK, nakon čega se vraća u Hrvatsku i prvotno radi u Laboratoriju za medicinsku biokemiju Psihijatrijske bolnice Rab, a od 2013. voditelj je Laboratorija za strukturu i funkciju biomolekula i dizajn lijekova na Odjelu za biotehnologiju Sveučlišta u Rijeci.

Zaštita potrošača/pacijenata – kako spriječiti distribuciju lijekova loše kvalitete?

Postoji veliki rast potrošnje lijekova u cijelom svijetu. Ispitivanja lijekova provode se kako bi pacijenti bili sigurni da su oni u svakoj serij odgovarajuće kvalitete i ujednačenih karakteristika. Jedini ovlašteni za provođenje takvih ispitivanja su laboratoriji s certifikatom Dobre proizvođačke prakse (engl. Good Manufacturing Practice, GMP) nadležnih državnih agencija. U asortiman analiza ulaze razna fizikalno-kemijska i mikrobiološka ispitivanja, u kojima se testira sve, od pakiranja lijeka, njihovih ovojnica, kapsula, inertnih tvari i dodataka, do koncentracije i oblika aktivnih tvari samog lijeka. Na predavanju će biti opisano što se sve ispituje i kako se to radi u praksi.

Željka Maglica

studirala je Molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, nakon čega je doktorirala na Sveučilištu ETH Zurich u Švicarskoj na temu odnosa strukture i funkcije chaperon-proteaza iz E. coli. Nastavlja školovanje na Sveučilištu EPFL u Lausannu u Švicarskoj na temu utjecaja antibiotika na mikobakterije, nakon čega se vraća u Hrvatsku, te je od 2015. godine zaposlena na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Od 2019. godine zamjenica je pročelnice Odjela za biotehnologiju, a od 2020. godine voditeljica kvalitete GMP laboratorija Odjela za biotehnologiju.

 

Kako izgleda život studenata na OBRI-ju?

Cilje je radionice svim zainteresiranim posjetiteljima pružiti uvid u način života i studiranja na Odjelu za biotehnologiju te uputiti na to što se sve može očekivati ako se odluče doći na naš studij. Ukratko ćemo prezentirati najvažnije informacije o svakoj godini studiranja dajući pritom tips and tricks kako „preživjeti“ koju godinu. Nakon predavanja dat ćemo priliku za Q&A, gdje ćemo odgovoriti na sva dodatna pitanja. 

Ante Maslać

student je treće godine Preddiplomskoga sveučilišnog studija Biotehnologija i istraživanje lijekova. Od početka studiranja aktivan je u Udruzi studenata biotehnologije, gdje je volontirao na raznim projektima te sudjelovao u organizaciji istih. Na drugoj godini studija ulazi u Studentski zbor Odjela za biotehnologije i zauzima poziciju predsjednika. Od tada se više angažirao u studentskom aktivizmu i osim organizacije i provedbe nekoliko starih projekata, započeo je i s vođenjem novih.

Lana Par

studentica je treće godine Preddiplomskoga sveučilišnog studija Biotehnologija i istraživanje lijekova. Od prve godine studija aktivna je članica Udruge studenata biotehnologije u Rijeci (USBRI), a od akademske godine 2020./2021. preuzila je ulogu predsjednice USBRI-ja.

 

Što sve može moj mozak?

Na interaktivan i zabavan način najmlađi posjetitelji Odjela za biotehnologiju moći će se upoznati s osnovnim vrstama stanica mozga. Trajanje od 15-ak igrokaza prilagođeno je najmlađima (vrtićki uzrast i niži razredi osnovne škole), nakon čega slijede pitanja i igra.

Jelena Ban

rođena je u Rijeci. Diplomirala je molekularnu biologiju na Sveučilištu u Trstu, a doktorirala 2007. na Internacionalnoj školi za napredne studije (International School for Advanced Studies, SISSA/ISAS) u Trstu, gdje je kao poslijedoktorandica nastavila znanstveno-istraživački rad na polju neuroznanosti. Od 2016. docentica je na Odjelu za biotehnologiju, gdje se u Laboratoriju za molekularnu neurobiologiju bavi istraživanjem razvoja i regeneracije živčanog sustava.  

 

Fantastični peptidi i kako ih pronaći?

Naše tijelo svakodnevno proizvodi peptide. Oni su sljedovi aminokiselina te su „građevni blokovi“ proteina. Peptidi i proteini pomažu našem tijelu u obnašanju raznih svakodnevnih funkcija. Neki od najpoznatijih peptida u našem tijelu su kolagen, koji sprječava starenje kože, hormoni poput inzulina i oksitocina te kreatin, koji pomaže u rastu i razvoju mišića. Posjetite naš peptidni laboratoriji te jednostavnim pokusom otkrite gdje i kako možemo pronaći peptide i proteine u svakodnevnim namirnicama te kako ih možemo pripremiti u laboratoriju.

Daniela Kalafatović

doktorirala je kemiju na Sveučilištu Strathclyde, Glasgow, 2015. godine. Iste se godine kao znanstvena suradnica u području nanotehnologije peptida zaposlila na instituciji Advanced Science Research Centre na Sveučilištu City University New York, SAD. Od 2016. do 2018. godine bila je poslijedoktorandica u okviru Marie-Curie Actions na Institutu za istraživanja u biomedicini (IRB) Barcelona, Španjolska. Trenutno je predstojnica Zavoda za medicinsku kemiju i docentica na Sveučilištu u Rijeci te radi na projektu Dizajn kratkih katalitičkih peptida i peptidnih struktura.

Patrizia Janković

diplomirala je 2019. godine na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Od 2020. godine doktorandica je na istome Odjelu na HRZZ-ovu projektu Dizajn kratkih katalitičkih peptida i peptidnih struktura.

 

Vinska mušica – mali organizam za velika otkrića

Laboratorij za genetiku ponašanja Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci bavi se istraživanjima genetskih osnova razvoja ovisnosti o opojnim drogama na vinskoj mušici. Tijekom Otvorenih vrata imat ćemo aktivnosti za djecu u kojima će ona imati prilike vidjeti mušice pod mikroskopom, uočiti razlike između mužjaka i ženki te naučiti glavne dijelove tijela kukaca. Moži će vidjeti razvojni ciklus, od jajašca, preko crvića i čahure do odrasle mušice. Za odrasle ćemo ponuditi interaktivan sadržaj u kojem ćemo objasniti značajna povijesna otkrića do kojih je došlo korištenjem vinske mušice i objasniti kako i zašto mušice unapređuju naše spoznaje o genetskoj podlozi neuropsihijatrijskih oboljenja, uključujući ovisnost.

Rozi Andretić Waldowski

diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci i doktorirala biologiju na University of Virginia u Charlottesville, SAD. Tijekom svoje karijere radila je kao školski psiholog u Hrvatskoj, kao laboratorijski znanstveni tehničar na Stanford University, SAD i poslijedoktorand na The Neurosciences Institute u San Diegu, SAD. Nakon povratka u Hrvatsku najprije je radila kao predavač na Odsjeku za psihologiju u Rijeci, a potom kao voditelj Laboratorija za genetiku ponašanja i izvanredni profesor na Odjelu za biotehnologiju. Tijekom svojeg školovanja i profesionalne karijere imala je kontinuirani interes za izučavanje bioloških osnova ponašanja, kao što su ovisnost o opojnim drogama, regulacija spavanja i uloga cirkadijalnih ritmova za zdravlje.

Ana Filošević Vujnović

završila je preddiplomski i diplomski studij kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Svoju je znanstvenu karijeru počela na području kemije kompleksnih spojeva prijelaznih metala, ali je 2018. doktorirala na Sveučilištu u Rijeci u interdisciplinarnom području biotehnologije u biomedicini. Trenutno je poslijedoktorandica na Odjelu za biotehnologiju u Laboratoriju za bihevioralnu genetiku. Bavi se proučavanjem mjerljivih oblika ponašanja povezanih s ovisnostima te njihove genetske pozadine na model-organizmu vinske mušice.

Franka Rigo

asistentica je i studentica doktorskog studija Medicinska kemija na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Svoj interes za područje neuroznanosti, genetiku ovisnosti i biologiju cirkadijalnih ritmova počela je razvijati tijekom preddiplomskog i diplomskog studija na Odjelu za biotehnologiju. Suradnica je na projektu Utjecaj redoks statusa na neuroplastičnost induciranu psihostimulansima, a u istraživanju se usredotočila na otkrivanje genetskih mehanizama ovisnosti. Svoj je rad predstavljala na raznim kongresima u obliku posterskih prezentacija te je sudjelovala na više događanja popularizacije znanosti u Rijeci. 

 

Što je krv?

U laboratoriju za hematopoezu Odjela za biotehnologiju učenici će moći „zaviriti u krv“ i otkriti koje stanice krvi možemo vidjeti pod svjetlosnim mikroskopom (u preparatima razmaza periferne krvi). Pokazno će se demonstrirati različite boje krvi, koje variraju u različitim životinjama ovisno o prisutnim krvnim pigmentima. Pogledom na koštanu srž pod mikroskopom i u kulturi stanica otkrit će se gdje nastaje krv dok će mlađi uzrast to vidjeti na modelu kosti i koštane srži od kartona i spužve. Konfokalnom će se mikroskopijom moći pogledati i izložba slika razvojnih stadija megakariocita. Posebno za naše najmlađe bit će igra kuglicama kojima je lako pokazati različit izgled i zadaće naših krvnih stanica; nastavlja se modelom srca od staklenke i balona, pa možemo pokazati gdje krv putuje i kako prolazi kroz srce (model je prikaz jedne komore srca, ali dobro prikazuje usmjerenost krvotoka i srčane zalistke koji sprječavaju vraćanje krvi).

Dr. sc. Antonija Jurak Begonja

diplomirala je 2000. godine medicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade te je dvostruka stipendistica CEEPUS-a za studijski boravak na Institutu kliničke kemije Sveučilišta u Pečuhu (Mađarska) te na Farmaceutskom fakultetu Hradec Kralove Karlova sveučilišta (Češka). Doktorirala je 2007 na Institutu kliničke biokemije i patobiokemije Sveučilišta u Wuerzburgu (Njemačka), a poslijedoktorsko usavršavanje provela je na Brigham&Women’s Hospital Harvard Medical School (Boston, SAD). Od 2013. godine je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, gdje je uspostavila laboratorij za bazična istraživanja u hematologiji. Do sada je objavila 25 znanstvenih radova u časopisima s visokim čimbenikom odjeka. Voditeljica je na mnogim međunarodnim, hrvatskim i sveučilišnim projektima, a članica je Međunarodnog društva za hemostastazu i trombozu (ISTH), Američkog društva za hematologiju (ASH) te Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju (HDBMB).

Robert Kolman

završio je diplomski sveučilišni studij Medicinska biokemija na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Ana Bura i Sara Čabrijan

završile su diplomski sveučilišni studij Biotehnologija u medicini Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, a trenutno su na poslijediplomskom studiju Medicinska kemija Sveučilišta u Rijeci.

 

Svjetleće stanice

Laboratorij za molekularnu neurobiologiju bavi se istraživanjima živčanog sustava sisavaca, a posebno molekularnim i staničnim osnovama neuroregeneracije i neurodegeneracije. U istraživanjima koristimo in vitro životinjske modele, od kojih su neki jedinstveni (oposum Monodelphis domestica koji u prva dva tjedna u potpunosti može obnoviti oštećeni živčani sustav), kulture neuralnih matičnih stanica, nove materijale za njihov uzgoj te najmodernije tehnike mikroskopiranja. Posjetitelji će vidjeti laboratorij za staničnu i molekularnu biologiju te najsuvremenije mikroskope Odjela za biotehnologiju.

Jelena Ban

rođena je u Rijeci. Diplomirala je molekularnu biologiju na Sveučilištu u Trstu, a doktorirala 2007. na Internacionalnoj školi za napredne studije (International School for Advanced Studies, SISSA/ISAS) u Trstu, gdje je kao postdoktorandica nastavila znanstveno-istraživački rad na polju neuroznanosti. Od 2016. docentica je na Odjelu za biotehnologiju. U Laboratoriju za molekularnu neurobiologiju bavi se istraživanjem razvoja i regeneracije živčanog sustava.  

Sara Mogorović

studentica je diplomskog studija Razvoj i istraživanje lijekova na Odjelu za biotehnologiju u Rijeci. Trenutno piše diplomski rad na temu razvoja i regeneracije stanica živčanog sustava u M. domestica te istraživanja provodi u laboratoriju pod mentorstvom dr. sc. Jelene Ban. Tijekom diplomskoga studija sudjelovala je na sufinanciranoj studentskoj razmjeni Erasmus+ u trajanju od 6 mjeseci na Odjelu za bioznanosti Autonomnog sveučilišta u Barceloni te tamo stekla dodatne vještine.

 

CO2 – zlikovac našeg doba

CO2 možda je najkontroverznija molekula našeg doba. Već je dugo vremena poznato da povećanje razine CO2 u atmosferi utječe na globalno zatopljenje. U ovoj će se radionici nizom pokusa objasniti svojstva ugljikova dioksida – odakle dolazi, kako utječe na okoliš te možemo li ga se riješiti. Radionica će potaknuti učenike na razmišljanje o klimatskim izazovima te povezanosti kemijskih reakcija i globalnih atmosferskih procesa.

Dean Marković

studirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao na EPF-u u Lausanneu (2005). Nakon poslijedoktorskih studija na Sveučilištu Yale (2006) i UIUC Urbana-Champaign (2007) bio je znanstveni suradnik na EPFL-u (2008-2011). U zvanju izvanrednog profesora predaje na Sveučilištu u Osijeku (2015-2016) te na Sveučilištu u Rijeci (2016-2021). Bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Rijeci (2010-2012) te na Sveučilištu Picardy Jules Verne (2017). Njegovi znanstveni interesi uključuju kemiju prirodnih spojeva, nove katalitičke metodologije CO2, mehaničke studije i fizikalno-organske aspekte metal kataliziranih reakcija te kemije CO2.

Filip Vranješević

studirao je preddiplomski i diplomski studij kemije na Sveučilištu u Cambridgeu te trenutno radi na projektu prof. dr. Deana Markovića In-silico potpomognut dizajn supstrata za hvatanje CO2 u katalitičkoj formaciji karbonata i karbamata u sklopu doktorskog programa Medicinska kemija na Odsjeku za biotehnologiju u Rijeci. Zanimaju ga računalna kemija te katalitički procesi, posebice njihova primjena u zelenoj kemiji.

 

Arome koje nas okružuju

Osjet mirisa i okusa utječe na naš život više nego što mislimo. Preferencije, simpatije, ugodna atmosfera, društvo i okolina u izravnoj su vezi s onim što mirišemo. Mirisne informacije (arome), koje osjećamo pomoću nosa, daju nam osnovnu informaciju i potvrdu sviđa li nam se pojedina hrana ili ne. Naš će nam nos tijekom degustacije otkriti puno više o hrani nego bilo koji drugi receptor. Senzacija mirisa veoma je važna i predstavlja kemijski osjećaj jer su receptori mirisa stimulirani kemijskim tvarima. Do sada je utvrđeno oko 1300 različitih sastojaka u grožđu, moštu i vinu od čega gotovo 1000 pripada u skupinu aroma. Svaki ljubitelj vina zna koliko je teško u pojedinim situacijama mirisne informacije pretočiti u riječi, odnosno, opisati riječima pojedini miris, aromu ili bouquet vina. U ovoj ćemo radionici pokazati koje sve arome mirise i temeljne okuse možete pronaći u vinu, medu i drugim namirnicama.

U organizaciji radionice sudjeluju i studentice Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci Lucija Depilkozvane, Marcela Finek, Matea Kršanac, Barbara Prevedan i Klara Strbad.

Tomislav Pavlešić

diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je i doktorand. Više od 20 godina vodio je neke od najvećih hrvatskih vinarija kao enolog te voditelj laboratorija i kontrole kvalitete. Od 2017. suradnik je na Odjelu za biotehnologiju, gdje je voditelj Sveučilišnoga enološkog laboratorija. Suradnik je na kolegiju Kemija aroma u hrani, a ujedno drži nastavu na Medicinskom fakultetu, Fakultetu zdravstvenih studija i Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Područje istraživanja su arome i senzorika hrane, autohtoni vinski kultivari i medovi te kultura vina.

 

Šarenilo kemije

Na što prvo pomislite kada vam netko kaže riječ kemija? Jeste li znali da ona može biti šarena, zabavna i zanimljiva? Pridružite nam se na radionici Šarenilo kemije i sami se uvjerite kako je lagano zabaviti se i istovremeno naučiti nešto novo. Nakon radionice sigurni smo da ćete jedva čekati ispričati svojim prijateljima što ste naučili i praviti se važni svojim novostečenim znanjem. Ali još bolje od toga: na sljedećem satu kemije profesorima ćete biti omiljeni/a mladi kemičar / mlada kemičarka. Pokusi su namijenjeni srednjoškolskom uzrastu, ali i svim starijima koji žele biti oduševljeni. 

Nela Malatesti

diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu kao profesor biologije i kemije. Doktorirala je na Sveučilištu u Velikoj Britaniji (University of Hull) na području organske kemije, a nakon toga se na istom sveučilištu kao poslijedoktorand bavila sintezom novih fotosenzibilizatora za fotodinamičku terapiju raka. Na Odjelu za kemiju Sveučilišta u Osijeku od 2008. godine bila je docentica i nositeljica svih kolegija iz organske kemije. Krajem 2013. godine došla je na Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, gdje također drži nastavu iz organske kemije i nastavlja se baviti istraživanjem novih spojeva za fotodinamičku terapiju.

Emily Sabolek

studentica je prve godine diplomskog studija Biotehnologija u medicini. Studentica je aktivni član Udruge studenata biotehnologije u Rijeci. Voditeljica je projekta Udruge studenata biotehnologije Putujući znanstvenici, čiji je cilj popularizacija znanosti u vrtićima i školama. 

 

Izrada prirodne kozmetike

U sklopu Otvorenog dana Odjela za biotehnologiju volonteri projekta NatuRIs pripremili su brojne recepte i edukativne sadržaje kako bi vas naučili izraditi prirodne proizvode za njegu kože. Prije nego započnemo s izradom kozmetike studenti volonteri održat će kratko predavanje na temu tipova kože i kako prilagoditi kozmetiku potrebama vlastite kože. Nakon kratkog predavanja naučeno ćete moći primijeniti na izradu vlastitih kozmetičkih preparata, poput balzama za usne, pilinga za tijelo, pjenastog maslaca za njegu tijela, seruma za njegu kose, maske za lice i drugih preparata.

Ivana Ratkaj

izvanredna je profesorica na Odjelu za biotehnologiju, trenutno na mjestu zamjenice pročelnice. Diplomirala je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, a doktorirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u području biokemije i molekularne biologije. Područja njezina znanstvenog interesa uključuje biologiju raka, istraživanja mehanizama protutumorskih lijekova kroz transkriptomske i proteomske analize. Nositeljica je kolegija Biokemija, Osnove biotehnologije i istraživanja lijekova te Bakterijski organizmi u biotehnološkoj proizvodnji. Trenutno se bavi in vitro istraživanjima biološkog utjecaja spojeva za primjenu u fotodinamičkoj terapiji.

Ivana Gvozdić

studentica je preddiplomskog studija Biotehnologija i istraživanja lijekova na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Voditeljica je projekta NatuRIs u sklopu kojega volonteri Udruge studenata biotehnologije Sveučilišta u Rijeci održavaju praktične i edukativne radionice izrade prirodne kozmetike.

 

(Bio)kemija oko nas

Na nekoliko pokusa želimo vam na što jednostavniji, razumljiviji i zanimljiviji način prikazati neke od osnovnih procesa koji se odvijaju u svim živim bićima i svuda oko nas. Pokusi koje smo vam pripremili uključuju dokazivanje prisutnosti različitih staničnih komponenti u odgovarajućim uzorcima, kao što su ugljikohidrati i proteini. Na primjeru gumenog jaja, raketnoga goriva te razlivene tinte prikazat ćemo vam neke od staničnih procesa važnih za svakodnevno normalno funkcioniranje i preživljavanje stanica.

Doc. dr. sc. Ivan Gudelj

diplomirao je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu kao magistar farmacije. Tijekom diplomskoga studija započeo je s istraživanjima u području glikobiologije, te je u tom području stekao i zvanje doktora znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Njegovi znanstveni interesi uključuju analizu glikozilacije te je do danas objavio više od trideset znanstvenih radova u međunarodnim časopisima. Docent je na Odjelu za biotehnologiju te je nositelj kolegija Analitička kemija na studiju farmacije i Toksikologija lijekova na studiju Istraživanje i razvoj lijekova u Rijeci.

Barbara Radovani

diplomirala je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Radila je u laboratoriju za glikobiologiju Genos, gdje je stekla iskustvo u analizi glikoma koristeći metode visoke protočnosti. Asistentica je na Odjelu za biotehnologiju i studentica na doktorskom studiju Biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

David Visentin

diplomirao je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Tijekom preddiplomskog i diplomskog studija istraživao je (in-silico) mehanizam Alzheimerove bolesti, pri čemu je stekao iskustvo u području računalne biokemije. Asistent je na Odjelu za biotehnologiju.

 

Molekularni detektivi

Dobro došli u malu školu molekularnih detektiva! Sigurno ste barem jednom vidjeli neku epizodu kriminalističke serije i zamislili se u nekom forenzičkom laboratoriju gdje analizirate dokaze s mjesta zločina čime pomažete uloviti zločince. Ovdje ćete imati priliku naučiti kako izolirati DNK iz različitih izvora pomoću proizvoda koje svakodnevno koristimo u kućanstvu te što su to elektroferogrami i kako oni mogu pomoći pri hvatanju pravog počinitelja. Također, određivat ćemo krvne grupe te naučiti kako možemo na jednostavan način utvrditi kompatibilnost krvnih grupa. Za naše najmlađe posjetitelje pripremili smo miniradionicu kako bi i oni mogli sudjelovati u našoj detektivskoj školici.

Doc. dr. sc. Ivan Gudelj

diplomirao je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu kao magistar farmacije. Tijekom diplomskoga studija započeo je s istraživanjima u području glikobiologije, te je u tom području stekao i zvanje doktora znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Njegovi znanstveni interesi uključuju analizu glikozilacije te je do danas objavio više od trideset znanstvenih radova u međunarodnim časopisima. Docent je na Odjelu za biotehnologiju te je nositelj kolegija Analitička kemija na studiju farmacije i Toksikologija lijekova na studiju Istraživanje i razvoj lijekova u Rijeci.

Barbara Radovani

diplomirala je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Radila je u laboratoriju za glikobiologiju Genos, gdje je stekla iskustvo u analizi glikoma koristeći metode visoke protočnosti. Asistentica je na Odjelu za biotehnologiju i studentica na doktorskom studiju Biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.

David Visentin

diplomirao je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Tijekom preddiplomskog i diplomskog studija istraživao je (in-silico) mehanizam Alzheimerove bolesti, pri čemu je stekao iskustvo u području računalne biokemije. Asistent je na Odjelu za biotehnologiju.

 

Izrada lijekova na superračunalu

Bilo bi nam drago da tijekom dana Otvorenih vrata našega fakulteta odgovorimo na sva vaša pitanja o biokemiji bolesti, o djelovanju lijekova ili pokažemo rezultate naših istraživanja. Mi superračunalo na Sveučilištu u Rijeci upotrebljavamo kao molekularni mikroskop tako da kombiniramo biokemiju, matematiku, fiziku, informatiku, biologiju i farmakologiju. Pokazat ćemo kako nastaje život u stanici, kada se molekule u stanicama slažu u molekularne mašine; kako pravimo lijekove koji kontroliraju zdravu funkciju naših gena te kako se čuva zdravlje naših gena. Pokazat ćemo i kako skupljanje ljepljivoga proteinskog otpada u mozgu uzrokuje Alzheimerovu bolest te zašto lijekovi za Alzheimerovu bolest „ne rade“. Također, naučit ćemo kako radi superračunalo te kako rade velike i male farmaceutske kompanije. Predstavit ćemo moguću budućnost molekularne medicine. Sve slike, dodatne informacije i našu adresu možete naći na poveznici https://svedruziclab.github.io/principal-investigator.html.

Željko Svedružić

doktorirao je biokemiju na Oklahoma State University, SAD, nakon čega je upisao poslijedoktorat na University of California Santa Barbara, SAD. Boravio je kao viši znanstvenik na Washington State University, KU Leuven, Belgija, i Eli Lilly, UK, nakon čega se vraća u Hrvatsku i prvotno radi u Laboratoriju za medicinsku biokemiju Psihijatrijske bolnice Rab, a od 2013. voditelj je Laboratorija za strukturu i funkciju biomolekula i dizajn lijekova na Odjelu za biotehnologiju Sveučlišta u Rijeci.

 

Mentalne bolesti: Odaja tajni / Mental illnesses: The Chamber of Secrets

Naša istraživačka grupa proučava mentalne bolesti, s posebnim naglaskom na shizofreniju i depresiju. Međutim, ne bavimo se psiholškim aspektom, već proučavamo biologiju mentalnih bolesti te utvrđujemo što se događa u živčanim stanicama zbog čega dolazi do promjene misli i načina ponašanja. Konkretno, promatramo skupinu proteina za koje vjerujemo da kada ne rade ispravno te se sastavljaju na pogrešan način, dolazi do promjena u radu živaca i mozga.

Nicholas Bradshaw

stanični je i molekularni biolog koji je obrazovanje stekao na Sveučilištu u Durhamu, Sveučilištu u Edinburghu te Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu. Od 2005. godine bavi se proučavanjem proteina povezanih s mentalnim bolestima. U Rijeku je došao 2017. godine i radi kao voditelj vlastite istraživačke grupe i Studija na engleskom jeziku na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.

Beti Zaharija

doktorandica je i asistentica na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, gdje je pohađala diplomski studij Medicinska kemija. Fokus je njezina istraživanja agregacija proteina u mentalnim bolestima, u čemu je dodatno iskustvo stekla na Institutu za genetiku i rak Sveučilišta u Edinburghu, gdje je istraživala genetičke komponente mentalnih bolesti.

Bobana Samardžija

doktorandica je i asistentica na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, gdje je pohađala i diplomski studij Istraživanje i razvoj lijekova. Fokus je njezina istraživanja agregacija proteina u mentalnim bolestima, a dodatno je iskustvo stekla na Istraživačkom institutu Jülich, gdje je istraživala ekspresiju proteina i analizu strukture.

 

Supermoći jednog kvasca

Laboratorij za visokoprotočne analize bavi se istraživanjem kardiovaskularnih bolesti. Za proučavanje karakteristika specifične bolesti koristimo male, ali korisne jednostanične organizme, svima poznate kao kvasci (Saccharomyces cerevisiae). Našim malim i velikim posjetiteljima studenti će održati kratko 5-minutno predavanje o korištenju kvasaca u razne svrhe – od prehrambene industrije do znanosti. Posjetitelji će također moći vidjeti u kakvim se uvjetima i kako uzgajaju kvasci te će im biti prezentirani neki od naših najzanimljivijih rezultata. Cilj je ove radionice približiti posjetiteljima mnogobrojne mogućnosti korištenja jednostavnih i svima poznatih organizama za velika otkrića u znanosti.

Doc. dr. sc. Christian Reynolds

is an American who has been living in Croatia since 2020. He studied microbiology and fermentation science at the Oregon State University before moving to Latin America where he did humanitarian work in Nicaragua, El Salvador, Honduras and Mexico. Christian completed his doctoral studies in Physiology at Wayne State University in Detroit, Michigan USA. Christian’s research focuses primarily on lipid metabolism. Ongoing projects in the Reynolds lab focus on understanding the role lipids in sepsis, chronic pain, and cardiovascular diseases.

Nada Birkić

studentica je doktorskoga sveučilišnog studija Medicinska kemija Odjela za biotehnologiju u Rijeci. Svoj diplomski rad na temu ispitivanja antioksidativne aktivnosti i stabilnosti derivata vitamina C za primjenu u kozmetičkoj industriji izradila je u Laboratoriju za visokoprotočne analize. Nakon stečene diplome odlučila se za nastavak rada u Laboratoriju kao asistent.

Ana Maria Ivanov

studentica je preddiplomskog studija Odjela za biotehnologiju u Rijeci. Tijekom studija aktivno je sudjelovala u radu Laboratorija za visokoprotočne analize u okviru kojega je napravila eksperimentalni dio svog završnog rada koristeći kvasce kao modelne organizme za proučavanja mehanizma nastanka Barthova sindroma. Aktivno sudjeluje u radu Laboratorija te svakodnevno stečenim znanjem pridonosi istraživanjima.

 

Prozor u skriveni mikrosvijet (radionica mikroskopiranja)

Koliko dobro poznajemo svijet oko sebe? Pogled kroz okulare mikroskopa otvara nam vrata u skriveni svijet poznatih stvari. Naizgled uobičajene stvari mogu nam donijeti neočekivane obrate, promijeniti našu perspektivu i način na koji gledamo na prirodu. Znate li kako forenzičari razlikuju ljudsku i životinjsku dlaku? Kako razlikuju odrezanu i iščupanu kosu? Imaju li muhe zube? Zašto muhe i komarci zuje? Zašto se kaže da zmije imaju otisak prsta? Koliko mrav ima nogu? Kako mravi čuju i komuniciraju? Zašto kruh pljesnivi i nije sigurno konzumirati ni „zdrav“ dio? Zašto se pelud naziva zlatnom prašinom? Kako se listovi biljaka štite od nametnika? Zašto listovi biljaka mijenjaju boju ovisno o godišnjem dobu? Što čini djetelinu biljkom sreće? Kako nastaje slina? Zašto je važno paziti na higijenu usne šupljine i ruku? Što razlikuje kožu naših ruku od pokožice luka? Dođite, probudite u sebi znatiželjnog znanstvenika i detektiva te s nama odgovorite na ova i mnoga druga zanimljiva pitanja iz svijeta koji nas okružuje!

Dr. sc. Antonija Jurak Begonja

diplomirala je 2000. godine medicinsku biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade te je dvostruka stipendistica CEEPUS-a za studijski boravak na Institutu kliničke kemije Sveučilišta u Pečuhu (Mađarska) te na Farmaceutskom fakultetu Hradec Kralove Karlova sveučilišta (Češka). Doktorirala je 2007 na Institutu kliničke biokemije i patobiokemije Sveučilišta u Wuerzburgu (Njemačka), a poslijedoktorsko usavršavanje provela je na Brigham&Women’s Hospital Harvard Medical School (Boston, SAD). Od 2013. godine je na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, gdje je uspostavila laboratorij za bazična istraživanja u hematologiji. Do sada je objavila 25 znanstvenih radova u časopisima s visokim čimbenikom odjeka. Voditeljica je na mnogim međunarodnim, hrvatskim i sveučilišnim projektima, a članica je Međunarodnog društva za hemostastazu i trombozu (ISTH), Američkog društva za hematologiju (ASH) te Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju (HDBMB). 

Sara Čabrijan

diplomirala je 2020. na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, smjer Biotehnologija u medicini. Godine 2021. zaposlila se kao asistent u istraživanju i nastavi na Odjelu. Upisala je doktorski studij Medicinske kemije, a istražuje biologiju trombocita pod mentorstvom dr. sc. Antonije Jurak Begonja. Njezin nastavni rad obuhvaća kolegije Stanična i molekularna biologija, Biologija matičnih stanica i Tkivno inženjerstvo.

 

Pet otopina u potrazi za identitetom

Ulazite u laboratorij i vidite pet epruveta na stalku. Kraj stalka je popis s pet kemijskih formula. Jedna formula privlači vam pozornost. Sada shvaćate da je pet epruveta ispunjeno bezbojnim otopinama te pretpostavljate da je jedna od njih otopina kemijskog spoja koji vas zanima. Možete li samo uz pomoć pet kapalica otkriti u kojoj se epruveti nalazi svaki pojedini spoj? Može li vam stari napušteni plamenik pomoći u tome? Što učiniti s čovjekom u bijeloj kuti koji vas cijelo vrijeme nepovjerljivo gleda? Doznajte na ovoj radionici, koja će nagraditi sve uspješne kemijske detektive!

Dean Marković

studirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao na EPF-u u Lausanneu (2005). Nakon poslijedoktorskih studija na Sveučilištu Yale (2006) i UIUC Urbana-Champaign (2007) bio je znanstveni suradnik na EPFL-u (2008-2011). U zvanju izvanrednog profesora predaje na Sveučilištu u Osijeku (2015-2016) te na Sveučilištu u Rijeci (2016-2021). Bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Rijeci (2010-2012) te na Sveučilištu Picardy Jules Verne (2017). Njegovi znanstveni interesi uključuju kemiju prirodnih spojeva, nove katalitičke metodologije CO2, mehaničke studije i fizikalno-organske aspekte metal kataliziranih reakcija te kemije CO2.

Filip Vranješević

studirao je preddiplomski i diplomski studij kemije na Sveučilištu u Cambridgeu te trenutno radi na projektu prof. dr. Deana Markovića In-silico potpomognut dizajn supstrata za hvatanje CO2 u katalitičkoj formaciji karbonata i karbamata u sklopu doktorskog programa Medicinska kemija na Odsjeku za biotehnologiju u Rijeci. Zanimaju ga računalna kemija te katalitički procesi, posebice njihova primjena u zelenoj kemiji.