Kako su kompleksni gradski sustavi kombinacija raznih prostornih sustava s različitim značajkama (društvenim, okolišnim, ekonomskim, političkim, kulturnim), odluke koje se donose trebaju voditi računa o svim tim aspektima. Drugim riječima, proces odlučivanja treba voditi holističkim pristupom i kompleksnim analizama i procjenama mogućih scenarija razvoja. Danas je posebno istaknuto pitanje održivosti, pristupačnosti, krajolika i interesa javnosti. Zbog toga su pri odlučivanju u strateškom planiranju kompleksnih područja kao što je povijesni gradski krajolik (Historic Urban Landscapes (HUL)) potrebni adekvatni alati za pomoć, kao što je model SPUR (Strategic Planning for Urban Resilience), koji omogućuje izradu scenarija, analizu i procjenu planskih alternativa kao i odlučivanje s gledišta održivog razvoja.
Iva Mrak
je rođena u Rijeci. Diplomirala je 2005. godine na Sveučilištu IUAV u Veneciji, a obrazovanje je nastavila na Sveučilištu Nova Gorica, gdje je na međunarodnom programu doktorirala 2011. godine na temu održivog razvoja i valorizacije kulturne baštine. Od 2013. godine zaposlena je na Građevinskom fakultetu u Rijeci, a u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice izabrana je 2022. godine.
Uz redovitu nastavu pokrenula je i e-kolegij „Universal and inclusive design for better human environments (UniDesign) – Univerzalni i inkluzivni dizajn za bolji ljudski okoliš (UniDesign)“ – međunarodni edukativni program koji izvodi Sveučilište u Rijeci s partnerima iz različitih europskih sveučilišta te Australije, a pod pokroviteljstvom mreže EIDD Design for all Europe 2020/2021.
Objavila je više znanstvenih i stručnih radova te je sudjelovala na brojnim međunarodnim konferencijama.
Dobitnica je Međunarodne nagrade za najbolji doktorski znanstveni rad na temu “Inovativni instrumenti i metode za promicanje izdržljivog, kreativnog i održivog grada“ Sveučilišta u Napulju Federico II (Università degli studi di Napoli Federico II), 2014. Zbog toga je dobila i Zahvalnicu rektora Sveučilišta u Rijeci za ostvarena postignuća u 2014. godini, koja su pridonijela njegovu promicanju i napretku. Bila je član timova nagrađivanih na arhitektonsko-urbanističkim natječajima. Sudjelovala je u istraživačkim projektima i projektima suradnje s lokalnom zajednicom. Bila je urednica Zbornika radova Građevinskog fakulteta i posebnog izdanja časopisa MDPI Sustainability. Zamjenica je predstojnice Centra za industrijsku baštinu Sveučilišta u Rijeci.
Denis Ambruš
rođen je 1970. u Osijeku. Poslije završenog Matematičko-informatičkog smjera u srednjoj školi CUO „Braća Ribar“ u Osijeku 2005. stekao je zvanje diplomiranog inženjera arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zvanje magistra znanosti stekao je 2012. na Fakultetu za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani, gdje je završio Interdisciplinarni podiplomski študij prostorskega in urbanističnega planiranja (IPŠPUP). Doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2018. godine, gdje je stekao zvanje Doktor nauka – Arhitektura i urbanizam. Od 2001. do 2006. radio je u projektnim arhitektonskim uredima „NOMAD“, „PROJEKTUM“ i „Ekonomsko-tehničkom zavodu – ETZ“ u Osijeku. Nakon toga je 2006. – 2012. bio asistent na Građevinskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. U mandatnom razdoblju 2013. – 2017. obnašao je funkciju zamjenika gradonačelnika Grada Osijeka. Od 2020. godine zaposlenik je Građevinskog fakulteta u Rijeci u suradničkom zvanju poslijedoktoranda.
Na arhitektonsko-urbanističkim natječajima u zemlji i inozemstvu osvojio je prve nagrade 1996. za Natječaj za idejno urbanističko rješenje sportsko rekreacijskog kompleksa „Gradski vrt” u Osijeku i 2003. za Natječaj za idejno rješenje svečane bine liturgijskog prostora sv. Ivana Pavla II. u Osijeku, zatim drugu nagradu 2006. na Natječaju za idejno oblikovno rješenje Spomenika dr. Anti Starčeviću na središnjem gradskom Trgu u Osijeku te treću nagradu 2007. na Natječaju za izradu idejnoga urbanističko-arhitektonskog rješenja uređenja šireg područja središnjeg gradskog Trga u Belom Manastiru, te otkupa 1997. na Natječaju za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje kompleksa „Zimska luka” u Osijeku. Na međunarodnom natječaju „Solutions“ u sklopu 25. Salona mladih 1998. u Zagrebu ocjenjivač Makoto Sei Watanabe dodijelio mu je „honourable mention“. Autor je niza poslovnih i drugih projekata, od kojih su realizirane: 2007. zgrada za odgoj i obrazovanje – područna škola u Sarvašu, Centar za održavanje i kontrolu prometa u Đakovu, 2005. Zgrada gradske tržnice u Belom Manastiru, 2004. Stambena zgrada u Osijeku, 2003. Poslovno upravna zgrada Hypo banke u Osijeku i 2003. Svečana bina liturgijskog prostora sv. Ivana Pavla II. u Osijeku. Aktivni je sudionik brojnih domaćih i međunarodnih skupova urbanista i prostornih planera na kojima je održao nekoliko znanstveno-stručnih izlaganja.
U prethodnom je razdoblju obavljao nekoliko javnih funkcija: 2015. – 2017. član Izvršnog odbora Vijeća dunavskih gradova i regija, Ulm (Njemačka) – CoDCR; 2017. – 2021. vijećnik Županijske skupštine Osječko-baranjske županije; 2017. – 2018. član vijeća Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Osijeku. Godine 2019. objavio je znanstvenu monografiju „Vraćanje grada“ (s Vlatkom Dusparićem) te 2020. knjigu „Mehanički grad“ i 2021. znanstvenu monografiju „Postindustrijski gradovi“, za koju je 2022. godine osvojio Prvu nagradu Udruženja urbanista Srbije, u kategoriji publikacije, na 31. Međunarodnom salonu urbanizma.
Ivan Marović
rođen je 1982. godine u Splitu. Diplomirao je 2006. godine na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu (smjer Konstrukcije), a 2013. godine doktorirao na Građevinskom fakultetu u Zagrebu (smjer Organizacija građenja). Od 2007. godine zaposlen je na Građevinskom fakultetu u Rijeci u suradničkom zvanju asistenta, a u znanstveno-nastavno zvanje izvanredni profesor izabran je 2021. godine.
Osim nastave bavi se znanstvenoistraživačkim radom u sklopu međunarodnih i domaćih znanstvenih projekata. Aktivan je istraživač u interdisciplinarnom području znanosti (polje Projektni menadžment) pri čemu je znanstveni interes usmjerio na različite aspekte projektnog menadžmenta u graditeljstvu i životnog ciklusa projekata, kvantitativnih metoda u području odlučivanja te sustava za podršku odlučivanju. Kao autor ili suautor objavio je preko 100 znanstvenih i stručnih radova, od čega 52 rada u znanstvenim časopisima, dva poglavlja u knjigama te jednu uredničku knjigu. Bio je član znanstvenih odbora nekoliko desetaka međunarodnih znanstvenih konferencija te gostujući urednik triju međunarodnih znanstvenih časopisa indeksiranih u bazama WOS i Scopus. Na temelju ostvarenog znanstvenog doprinosa izabran je u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u interdisciplinarnom području znanosti, znanstvenom polju projektni menadžment.
Dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskog saveza građevinskih inženjera za najbolji doktorski rad iz područja građevinarstva u 2013. godini, a 2015. godine dobitnik je nagrade Akademije tehničkih znanosti Hrvatske „Vera Johanides“ te nagrade Zaklade Sveučilišta u Rijeci u kategoriji „Mladi znanstvenici – područje interdisciplinarne znanosti“, dok je 2022. godine dobio nagradu Zaklade Sveučilišta u Rijeci u kategoriji „Nagrada za transfer znanja“ te srebrnu medalju na 20. međunarodnoj izložbi inovacija.